ISPITNA PITANJA i ODGOVORI za SSS medicinska sestra/tehničar
1.ZADACI I PODJELA NJEGE BOLESNIKA
Odgovor : Njega bolesnika je skrb i briga za liječenje bolesnika bez ljekovitih sredstava, a
ljekovima samo pod nadzorom liječnika.
Podjela : Opća i specijalna njega bolesnika.Opća njega podrazumijeva održavanje lične higijene bolesnika, njegove okoline, brizi da se pacijent osjeća udobno u postelji, provođenje preventivnih mjera protiv dekubitusa, pomoć pri hranjenju, posmatranje osnovnih funkcija u organizmu (vitalne funkcije, izlučevine),a specijalna njega opće i dodatne aktivnosti vezane za osnovnu bolest.
- PRIJEM BOLESNIKA
Odgovor : Bolesnik se upućuje u bolnicu kada njegovo stanje zahtijeva intenzivne dijagnostičke postupke i zdravstvenu njegu, koji se ne mogu provoditi na nivou primarne zdravstvene zaštite, u ambulanti ili u bolesnikovom domu. Liječnik primarne zdravstvene zaštite upućuje bolesnika u bolnicu sa ispunjenom uputnicom za bolničko liječenje. Bolesnika treba za boravak u bolnici pripremiti psihološki i fizički, a u toj pripremi posebno mjesto zauzima medicinska sestra. Po prijemu bolesnika prvo izvršimo identifikaciju, inspekciju, te bolesnika udobno smjestimo u bolesničku postelju. Poslije smiještanja bolesnika u postelju određujemo tačke prioriteta u daljem tretmanu.
- FAKTORI U NASTANKU DEKUBITUSA
Odgovor : Dekubitus je lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva nastalo zbog sile pritiska, sile smicanja ili trenja odnosno njihovom kombinacijom. Faktori u nastanku dekubitusa :
- a) Egzogeni ( vanjski ) faktori
- b) Endogeni ( unutrašnji ) faktori
Egzogeni faktori su : dugo ležanje na tvrdom i neudobnom dušeku, naborano posteljno ili lično rublje, vlaga u postelji ( nastala od tjelesnih izlučevina, gnoja, krvi, znoja… ) , nestručno postavljanje imobilizacijskih sredstava ( gips, zavoj, udlage ) , kontraktura zglobova, spasticitet muskulature na predilekcionim mjestima.
Endogeni faktori su : hronične i terminalne bolesti, diabetes, mellitus sa posljedničnim, perifernim, angiopatskim promjenama, pothranjenost, hipoproteinemija i anemija povećavaju vulnerabilnost kože i produžavaju vrijeme zarastanja rana, srčana i bubrežna oboljenja, pareze i paralize zbog neosjetljivosti pojedinih dijelova tijela, u postoperativnom toku ( nemogućnost ili nevoljnost promjene položaja bolesnika ), bakterijska kontaminacija zbog neadekvatne njege kože ( između ostalog i zbog inkontinencije ), i ako nije direktan eitološki faktor, doprinosi zarastanju dekubitusa.
- PREVENCIJA I POMOĆNA SREDSTVA U BORBI PROTIV DEKUBITUSA
Dekubitus zahtijeva skupo i dugotrajno liječenje i zbog toga treba dati prednost prevenciji u odnosu na liječenje dekubitusa. Osnovni uslov efikasne prevencije da svi učesnici u timu budu odgovarajuće educirani. Poznate su metode koje omogućuju smanjenje pritiska ili njegovu maksimalnu redukciju, kao niz pomoćnih metoda ( prehrana, njega kože i sl. ) kojima se postiže znatna redukcija faktora rizika. Od jednake važnosti je i razvijanje ličnog kontakta bolesnika i osoblja. U prevenciji treba poštovati sljedeća pravila :
Redukcija pritiska
Povećanje tolerancije na ishemiju
Skraćivanje vremena pritiska na kritičnu zonu
Najvažnije : Postaviti podlogu za rasterećenje pritiska, redovno pregledanje mjesta naizloženijih pritisku, održavanje redovne higijene pacijenta korištenje jastuka i drugih pomagala za rasterećenje pritiska, mjenjanje položaja bolesnika svaka dva sata, ne stavljanje bolesnika direktno na koštanu izbočinu, paziti da je posteljina i lično rublje nategnuto ( bez nabora ), raditi aktivne ili pasivne vježbe, kvalitetno zbrinjavanje inkontinencije, osigurati kvalitetnu prehranu bolesnika.
- LIJEČENJE DEKUBITUSA
Pristup liječenju dekubitsa zavisi od dubine dekubitusa, uzroka koji je doveo do dekubitusa, popratnih povreda i prethodnih bolesti, starosti pacijenta odnosno općeg stanja bolesnika. Pri tretmanu dekubitusa koristi se dva osnovna pristupa : sistemski tretman ( opći ) i lokalni tretman koji može biti konzervativni ili hirurški. Pod sistemskim tretmanom podrazumijeva se ishrana, tretman anemije, uklanjanje spazma, uklanjanja pritiska. Kod konzervativnog liječenja najvažnija je preraspodjela pritiska na kritičnim područjima podmetanjem jastučića, primjenu zavoja na ugroženim mjestima, upotrebu specijalnih antidekubitalnih ležajeva i promjena položaja bolesnika. Hirurški tretman zavisi od stanja kože, mekih tkiva, stanja kosti i općeg stanja bolesnika.
- POVRAĆENA MASA – KARAKTERISTIKE
Povraćanje je refleksna pojava koja nastaje zbog podražaja centra smještenog u produženoj moždini. Mehanizam povraćanja se sastoji iz mehaničkog pritiska pilorusa prema kardiji koja se refleksno otvara, te sadržaj prelazi u jednjak, a zatim vani. Pri uzimanju podataka o povraćanju treba obratiti pažnju na : Izgled povraćene mase ( primjese krvi, nesvarena hrana, žuto-zelen sadržaj ) , vrijeme povraćanja ( odmah nakon jela, u toku uzimanja jela itd… ), intenzitet i učestalost povraćanja ( u mlazu, više puta dnevno, itd…). Zadaće kod bolesnika koji povraća : Staviti bolesnika u sjedeći položaj ili ako mora ležati okrenuti mu glavu na stranu, zaštitibolesnikovo i posteljno rublje nepropusnim platnom, dodati bubrežnjak, nakon povraćanja dati čašu vode za ispiranje usta, obavijestiti liječnika.
- URIN-KARAKTERISTIKE
Mikcija ( uriniranje ) podrazumijeva akt kojim se eliminušu voda i štetni produkti metabolizma iz organizma. Poremećaj u mikciji, kao što je npr. Retencija urina, mogu dovesti do trajnog i nepovratnog ošetećenja bubrežne funkcije. Osobine urina zdrave osobe : količina ( 1000-1500ml/dan ), boja ( svijetlo žuta ), bistrina ( prozirna ), miris. Najčešće smetnje u eliminaciji urina kao i najčešći patološki nalazi urina su :
Disurija ( otežano mokrenje )
Anurija ( prestanak izlučivanja urina )
Retencija ( zadržavanje urina )
Oligurija ( smanjenje izlučivanje urina )
Poliurija ( povećano stvaranje urina )
Nikturija ( noćno mokrenje )
Inkontinencija ( nemogućnost zadržavanja urina )
Proteinurija ( nalaz bjelančevina u urinu )
Glikozurija ( nalaz šećera u urinu )
Hematurija ( nalaz krvi u urinu )
Piurija ( prisustvo gnoja u urinu )
Bakteriurija ( prisustvo bakterija u urinu )
Za pregled urina uzima se srednji mlaz u hemijski čistu posudu za fizikalne i hemijske, a u sterilnu za mikrobiološke pretrage. Prije uzimanja bolesnik opere spolovilo tekućom vodom i sapunom zatim mokri bez prekida.
- STOLICA-KARAKTERISTIKE
Defekacija je pražnjenje otpadnih proizvoda probave iz završnog dijela debelog crijeva kojim upravlja centar iz kičmene moždine. Ona je potpomognuta peristaltikom debelog crijeva i relaksacijom oba sfinktera. Pri uzimanju podataka o defekaciji naročitu pažnju treba posvetiti :
Količini stolice
Učestalosti stolice
Konzistenciji stolice
Opstipaciji
Boji ( bijela, crna, crvena )
Anamnestički treba doći do podataka : Da li je defekacija kontrolisana, da li je otežana, da li pacijent uzima dovoljno tečnosti, da li koristi laksative i da li je fizički aktivan.
- PULS-KARAKTERISTIKE
Puls predstavlja odraz srčanog rada na perifernim arterijskim krvnim sudovima. Karakteristike pulsa :
Frekvencija ( eukardija, bradikardija, tahikardija )
Ritam ( resipratorna aritmija, ekstrasistolija, apsolutna aritmija, tahikardija, bradikardija)
Punjenost pulsa ( nema pulsa, filiforman puls, jako punjen puls )
Pod ritmičnost pulsa podrazumijevamo otkucaje srca u pravilnim vremenskim intervalima. Razlikujemo pravilan ili regularan puls i nepravilan ili iregularan puls. Frekventnost podrazumijeva broj otkucaja srca u jednoj minuti. Normalan puls odrasle osobe iznosi oko 75 otkucaja/min.
- TA-KARAKTERISTIKE
Krvni pritisak predstavlja silu kojom krv pritišće zid krvne žile. Kod mjerenja vrijednosti krvnog pritiska razlikujemo sistolni pritisak koji se mjeri za vrijeme izbacivanja krvi iz lijeve komore i dijastolni pritisak koji se mjeri za vrijeme punjenja lijeve komore iz lijeve pretkomore. Visina krvnog pritiska zavisi od količine krvi, rada srca, elastičnosti krvnih sudova. Drugi faktori su dob ispitanika, spol, aktivnost ispitanika, doba dana.
1.godina 95/65 mm/Hg
6-9. god. 100/65 mm/Hg
10-13. god. 110/65 mm/Hg
4-17 god. 120/80 mm/Hg
18 god. i više 120/80 . 150/95 mm/Hg
- DISANJE-KARAKTERISTIKE
Disanje je izmjena O2 i CO2 između stanica organizma i okoline u kojoj organizam živi. Zdrav i odrastao čovjek diše kroz nos, bez napora i jedva čujno 16-18 puta u minuti. Pri procjeni načina disanja treba paziti na : frekvenciju, dubinu, ritam i trajanje pojedinih faza disanja, način na koji bolesnik diše, te na dispnoju.
Frekvencija disanja
Eupneja-normalna brzina
Tahipneja-ubrzano disanje
Bradipneja-usporeno disanje
Apneja-prestanak disanja
Dubina disanja
Normalno-ujednačeno, bez napora
Produbljeno-s naporom, udiše i izdiše veću količinu zraka
Površno-jedva primjetno udisanje i izdisanje male količine
Ritam disanja je relativno pravilna smjena udaha i izdaha sa stankama. Udah je kraći od izdaha. Dispnoja ili zaduha je subjektivan osjećaj nestašice zraka, najčešće je simptom organskih bolesti i funkcionalnih poremećaja respiracijskog, cirkulatornog, krvnog, endokrinog, živčanog sistema, metabolizma i psihe. 12. TEMPERATURA-KARAKTERISTIKE
Temperatura je stepen zagrijanosti nekog tijela. Normalna temperatura u zdravog čovjeka kreće se od 36 do 37°C. Zavisi od doba dana, životnoj dobi, fizičkom naporu, emocijama, menstrualnom ciklusu…Tjelesna temperature se mjeri :
Aksilarno-pazuh(36-37°C)
Oralno-usta, ispod jezika (36.5-37.4°C)
Rektalno-debelo crijevo (37.5°C)
Nazivi za temperature ljudskog tijela su :
Afebrilnost ( normalna temperatura )
Subfebrilnost ( od 37.1-37.7°C)
Febrilnost ( od 37.8-39°C)
Fisoka febrilnost ( iznad 39°C)
- TEMPERATURNE KRIVULJE
Prema vrijednostima tjelesne temperature razlikujemo :
Febris continua ( Stalno visoka TT sa dnevnim razlikama manjim od 1 stepen )
Febris remittens ( TT tokom dana oscilira iznad jednog stepena unutar povišenih vrijednosti )
Febris intermittens ( TT tokom dana oscilira iznad jednog stepena, ali je najniža vrijednost ispod 37 stepeni )
Febris recurrens (naizmjenično povišena i normalna )
Njega bolesnika sa visokom temperaturom :
Osigurati mirovanje u krevetu
Smjestiit u povišeni položaj zbog lakšeg disanja
Sniziti okolnu temperaturu
Osigurati optimalne mikroklimatske uslove
Nadoknađivati izgubljenu tekućinu
Osigurati hranu svaka 2-3 sata
Antipireticima snižavati temperaturu, ako fizikalne metode nisu uspješne
- NAČIN UNOŠENJA LIJEKOVA U ORGANIZAM
Enteralno :
Peroralno ( kroz usta )
Sublingvalno ( ispod jezika )
Rektalno ( preko debelog crijeva )
Parenteralno
Intrakutano ( u kožu )
Subkutano (pod kožu )
Intramuskularno ( u mišić )
Intraartikularno (u zglob )
Intravenski ( u venu )
Lokalno
Perkutano ( preko kože )
Rektalno ( kroz čmar )
Vaginalno ( kroz rodnicu )
Oralno ( usnu šupljinu)
Preko sluznice uha, nosa i oka
- PARENTERALNO DAVANJE LIJEKOVA
Parenteralna primjena lijeka znaci :
Subkutano ( sc. – pod kožu )
Intramuskularno ( im. – u mišić )
Intravenski ( iv. – u venu )
Intrakutano ( id. -intradermalno – u kožu )
Intraarterijski ( ia – u arteriju )
Intrakardijalno (ik. – u srce )
Intralumbalno (il.- u kralježnični kanal )
Intraartikularno (iz- u zglob )
16 .Intenzivna njega bolesnika i bolesnika u komi
Ona podrazumjeva niz standardiziranih postupaka koje se vrše u cilju ranog prepoznavanja komplikacija osnovne bolesti, procedura koje se izvode u cilju bržeg ozdravljenja pacijenta. Intenzivna njega je više od nadziranja stanja bolesnika i životne potpore jer intenzivna njega uključuje i druge faktore (zakonske odredbe, etičke norme, raspoložive poslovne mogućnosti i drugo). U jednici intenzivne njege bolesnik mora biti u središtu pažnje, njega mora biti pružena na vrijeme, njega mora biti sigurna, njega mora biti učinkovita, osoblje mora biti osposobljeno za svoj rad
17.Sedimentacija –tehnika
Sedimentacija je laboratorijska pretraga kojom se određuje brzina taloženja eritrocita.Izvodi se tako da se u cjevčicu baždarenu u milimetrima stavi svježe uzeta venska krv uz dodatak natrijeva citrata (da se ne zgruša) i ostavi stajati dva sata.Nakon prvoga sata (katkad i nakon drugog) očitava se za koliko se milimetara stupac krvi spustio (sedimentirao).
- Pleuralna punkcija
Pleuralna punkcija predstavlja uklanjanje tečnosti iz pleuralnog prostora (prostora između pluća i zida grudnog koša). Vrši se uz pomoć igle koja se plasira u pleuralni prostor.
- Uzimanje krvi za hemokulturu
Hemokultura po definiciji je mikrobiološka analiza krvi bolesnika koja se radi kada se sumnja da je došlo do prodora mikroorganizama u krvnu struju. Uzorak krvi treba uzeti venepunkcijom u trenutku porasta tjelesne temperature u pravilu prije početka antibiotičke terapije.Nije preporučljivo uzimati uzorak krv iz intravenskog katetera.Uzorak krvi treba odmah uz bolesnički krevet ucijepiti u tekuće hranilište za kultivaciju aerobnih bakterija i gljiva (aerobno hranilište) i anaerobnih bakterija (anaerobno hranilište) .
- Sternalna punkcija
Sternalna punkcija je metoda kojom se punktira koštana srž grudne kosti. Koštana srž je tkivo koje se nalazi unutar kostiju, a funkcija mu je stvaranje eritrocita, limfocita i trombocita.+++
- Način vjestačke ishrane
Ako bolesnik ne može uzimati hranu na prirodan način, tada se primjenjuje enteralna i/ili parenteralna ishrana odnosno vještačka ishrana bolesnika
Bolesnik se hrani vještačkim putem preko nazalne sonde, gastrostome, rektuma (hranjiva klizma) i intravenske infuzije.
- Ispiranje želudca
Ispiranje želuca je tehnika koja omogućuje pranje unutrašnjosti želuca, uklanjajući sadržaj koji tijelo još nije apsorbiralo. Dakle, ovaj postupak se obično koristi u slučajevima gutanja otrovnih ili nadražujućih supstanci, za koje nema antidot ili nikakav drugi oblik .
- Abdominalna punkcija
Abdominalna punkcija je dijagnostička i terapijska metoda kojom se evakuiše sadržaj (ascit) iz trbušne šupljine kroz iglu ili kanilu ubačenu kroz trbušni zid.
- Intravenozna infuzija
Pod intravenoznom terapijom ili kolokvijalno rečeno, infuzijom, podrazumijevamo ubrizgavanje ili apliciranje određenih tvari direktno u krvotok u razne svrhe.
- Njega i zaštita novorođenčeta i porodilje od infekcije
Higijena porodilje u porodilištu sastoji se od tuširanja, održavanja higijene ruku, kao i higijene usne šupljine. Vanjske genitalije treba redovno prati dva puta dnevno, kao i poslije defekacije .Babica preuzima brigu o krvarenju iz uterusa, vodi računa o uriniranju porodilje, kao i o tome da li ima redovnu stolicu. Higijena nakon porođaja obuhvata negu dojki i rane nastale nakon carskog reza ili epiziotomije. Od velikog je značaja čistiti ranu svakodnevno. Na ovaj način sprečava se nastanak infekcije. Ishrana porodilje treba da bude prva dva dana lagana, uglavnom tečna. Porodilja bi poslije poroda trebala ustati i prošetati pored kreveta, napraviti nekoliko koraka koji su važni u spriječavanju tromboze i embolije.
Novorođenče je dijete od rođenja do 28-og dana života. Smatra se da je to period u kojem se dijete sa svim svojim organskim sistemima adaptira na ekstrauterini život.
Prva njega novorođenčeta sastoji se od:
Čišćenja dišnih putova, podvezivanje pupkovine nakon što prestane pulsirati, ( jer dijete na taj način dobiva 60-80 ml. krvi, a i ona ga preko posteljičnog krvotoka opskrbljuje kisikom dok ne prodiše), brisanje bebe sterilnom toplom kompresom, obrada pupka, mjere glave, grudnog koša, dužina i težina, povijanje bebe u pelene.
Njega novorođenčeta podrazumijeva pranje, zamjenu pelena, njegu pelenske regije, njegu pupka, kupanje i oblačenje djeteta. Koža novorođenčadi je tanja i osjetljivija nego koža odraslih, tako da nije poželjno pretjerivati sa upotrebom sredstava za pranje i mazanje.
Održavanje higijene podrazumijeva smanjen rizik od infekcije, a ujedno potpomaže boljem fizičkom i psihičkom stanju majke i djeteta
- Intrahospitalne infekcije
Sve infekcije koje su stečene u bolničkoj sredini, nakon 48 sati hospitalizacije ili ambulantnog liječenja nazivaju se bolničkim, hospitalnim ili nozokomijalnim infekcijama.
- Alimentarne intoksikacije
Alimentarne intoksikacije su trovanja hranom uzrokovana enterotoksinima bakterija.Najčešće su to toksini Staphylococcusa aureusa i Clostridiuma perfingensa. Toksin stafilokoka, kao i spore klostridija, jako su otporne na temperaturu, pa ih ne uništava ni kraće grijanje niti kuhanje hrane.
- Reanimacija
Reanimacija označava postupak oživljavanja te predstavlja niz aktivnosti kojima se pruža šansa za preživljavanje bolesnicima s potpunim prestankom rada srca I disanja.
- Mobilizacija
Mobilizacija je terapijski postupak kojim se jedan organ ili dio tijela ponovno učini pokretnim.
- Krvarenje- vrste
Krvarenje znači izlijevanje krvi iz krvne žile oštećene ozljedom ili bolešću.
Krvarenje dijelimo:
Prema vrsti krvne žile iz koje krv teče:
-Arterijsko ( svijetlocrvene boje, štrca)
-Vensko ( tamna krv, slijeva se)
– Kapilarno
Prema integritetu kožnog pokrova :
-Unutarnje krvarenje
-Vanjsko krvarenje
Prema uzroku:
-Traumatska krvarenja
-Patološka krvarenja
Prema vremenu nastanka:
-Primarno
-Sekundarno
- Hemostaza
Hemostaza označava proces zaustavljenja krvarenja iz oštećenog krvnog suda.
Hemostaza obuhvata više procesa:
-Konstrikciju (sužavavanje) krvnog suda
-Stvaranje trombocitnog čepa
-Formiranje krvnog ugruška (koagulacija)
-Stabilizaciju krvnog ugruška ili njegovo razlaganje
32.Transport bolesnika
Prilikom transporta bolesnika u vozilu hitne medicinske pomoći posebnu pažnju treba posvetiti pravilnom transportnom položaju. Transportni položaj će ovisiti o bolesnikovoj bolesti ili ozljedi, zdravstvenom stanju bolesnika i potrebama. Bolesnik mora biti u potpunosti zbrinut, a prije početka transporta stabiliziran i osiguran na transportnim nosilima-krevetu.
33.Infarkt miokarda-postupak sa bolesnikom
Pri pojavi simptoma srčanog udara najvažnije je ostati priseban i na vrijeme preduzeti određene radnje:
Ako se bolesnik s bolom u grudnom košu naglo sruši na pod i pritom izgubi svest, odmah utvrdite diše li i radi li mu srce.
Ako je bolesnik samo bez svijesti, osigurajte prohodnost disajnih puteva postavljanjem u stabilan bočni položaj i pozovite hitnu medicinsku pomoć.
Ako bolesnik ne diše i ne radi mu srce, odmah počnite postupak oživljavanja ( 30 pritisaka na donju trećinu grudne kosti( frekv. 100 u min.)- dva udaha), a neko neka odmah pozove hitnu medicinsku pomoć. Rezultat oživljavanja biće bolji ako mu pristupite u prvih četiri minuta od trenutka prekida rada srca.
Ako je bolesnik pri svijesti, treba ga umiriti i neodložno pozvati hitnu medicinsku pomoć. Dobro je dati Aspirin (bolje ga je sažvakati jer će tako brže djelovati). Aspirin će spriječiti zgrušavanje krvi i tako pospješiti protok kroz suženu koronarnu arteriju, što može smanjiti smrtnost čak do 25 posto.
Oboljelog što prije prevesti do najbliže bolnice. Međutim, ako se nalazite na selu ili u prirodi, možda ćete sopstvenim prevozom prije stići do bolnice. Poželjno je koristiti prostrano vozilo (kombi) u kojem se, po potrebi, može pristupiti postupku oživljavanja u toku vožnje. Bolesnik ne smije da hoda, nego ga do vozila treba nositi.
34.Šok
Šok je klinički sindrom uzrokovan akutnom slabošću cirkulacije sa posljedičnom nedovoljnošću tkivne perfuzije i metaboličke opskrbe tkiva. Sve vrste šoka se karakterišu neadekvatnom cirkulacijom na koju organizam odgovara serijom kompezatornih reakcija sa ciljem da održi cirkulatornu homeostazu vitalnih organa.
Kompezovani šok je rana faza. Oksigenacija vitalnih organa je zadovoljavajuća, ali je oksigenacija organa nedovoljna.
Dekompezovani šok – ukoliko se u kompezovanoj fazi ne preduzme liječenje ili je isto neefikasno, dolazi do hipoksemičnog oštećenja vitralnih organa sa tragičnim mortalitetom.
35.Akutni abdomen
Akutni abdomen je sindrom koji nastaje zbog akutnog nastajanja patološkog procesa u intraabdominalnim organima koji progresijom dovodi do smrtonosnih komplikacija. Može biti izazvan oboljenjem ili traumom (traumatski akutni abdomen).
- BLS
BLS ALGORITAM ERC (European Resuscitation Council) algoritam 2015.;
– Unesrećeni ne reaguje i ne diše
– Pozvati pomoć
– 30 kompresija
– 2 ventilacije
– Nastaviti CPR 30:2
-Što prije upotrijebiti AED (Automatic External Defibrilator ) – uključiti i slijediti instrukcije.
- Primjena toplote i hladnoće.
Termoterapija je primjena toplote u terapijske svrhe. Toplota lokalno povišava temperaturu kože, dovodi do hiperemije, vazodilatacije, ubrzavanja metabolizma, a refleksno i do relaksacije mišića, popuštanja spazma i ublažavanja bolova.
Krioterapija je lokalno liječenje hladnoćom.Lokalna primjena hladnoće snižava temperaturu kože, potkožnog tkiva i mišića.
- Klizma-tehnika
Klizma je postupak davanja propisane otopine u završno debelo crijevo (čmar) pomoću uvedene fleksibilne rektalne sonde ili katetera. Klizma se najčešće primjenjuje kod opstipacije te kod svih medicinskih poduhvata koji zahtijevaju da debelo crijevo bude oslobođeno fekalnih masa. Vrste:
Dijagnostička – postupak u radiologiji kojim se u debelo crijevo ubacuje kontrastno sredstvo,
Ljekovita – postupak kojim se u debelo crijevo unosi otopina lijeka
Hranjiva – rijetko se primjenjuje kad bolesnik ne uzima hranu na usta ili kad nemamo pribor za iv infuziju.
Klizma za čišćenje.
Potreban materijal:
- Sistem za klizmu ( irigator, gumeni i rektalni nastavak)
- Topla voda sa sapunicom ( 0.5 – 1 L tečnosti)
- Špatula
- Vazelin
- Sterilne rukavice
- Gumeni podmetač ispod pacijenta
- Sterilni tupferi ( 3 – 5 kom.)
- Stalak.
Prije izvođenja klizme medicinska sestra/tehničar mora upoznati pacijenta sa zahvatom , tj. objasniti zbog čega se klizma izvodi i objasniti nači na koji se izvodi.
Postupak rada:
- Oprati ruke vodom, sapunom i dezinfekcionim sredstvom
- Navući rukavice.
- Postaviti pacijenta u odgovarajući položaj Pacijent leži na lijevom boku sa nogama savijenim u koljenima uz desni rub kreveta, u tom položaju sigmoidni kolon je niži od rektuma čime je olakšano ulijevanje tekućine.
4.Postaviti stalak i podesiti visinu.
- U irigator sipati potrebnu količinu tople vode sa sapunicom.
6.Rektalni nastavak namazati vazelinom i staviti na sistem.
- Lijevom rukom obrisati rektum, desnom rukom rektalni nastavak uvući u čmar (anus) 10 do 15 cm. Bolesnik mora biti miran, a mišići trbušne stijenke moraju biti opušteni.
8.Pustiti lagano tečnost iz sistema. Tečnost ne smije da teče naglo da nebi pod pritiskom izazvala brzu peristaltiku crijeva i vraćanje vode unatrag.
- Po isteku tečnosti polahko izvući rektalni nastavak.
10.Pacijent treba kratko da miruje a nakon toga mu savjetovati da malo prošeta.
- Oprati irigator i ostaviti ga na predviđeno mjesto.
- Rektalni nastavak oprati i ostaviti na predviđeno mjesto.
- Skinuti rukavice i baciti ih u smeće.
- Oprati ruke vodom, sapunom i dezinfekcionim sredstvom.
- Katererizacija mokraćnog mjehura: indikacije i tehnika.
Kateterizacija mokraćnoga mjehura može se učiniti u dijagnostičke ili terapijske svrhe.Značajan broj katetera postavlja se pacijentima u kojih se planiraju zahtjevnije operacije (kardiokirurške, neurokirurške, abdominalne operacije). Neophodno je da se cijeli postupak kateterizacije provodi poštovanjem svih mjera asepse.
Indikacije za kateterizaciju mokraćne bešike su:
Retencija mokraće (bolesnik ne može spontano mokriti)
Radi pripreme za određenu intervenciju (prije operacije, prijee porođaja)
Evakuacije koaguluma iz mokraćne bešike
Ubacivanje ljekovitih, kontrastnih i drugih sredstava
Inkontinencija mokraće
Nepokretni bolesnici, bolesnici bez svijesti
Monitoring balansa tečnosti
Tehnika:
Poluležeći ili polusjedeći položaj – kod žena: noge savijene u koljenima, razmaknute za oko 60 cm, sa stopalima položenim na postelju. U slučaju da je pacijentici ovaj položaj neugodan, dozvoliti joj da savije jedno koljeno,a da je druga noga položena na postelji. Urađene osnovne pripreme pranja polnog organa.
Vrh i donja četvrtina katetera namažu se lidokainom ili vazelinom, a vrećica za urin se pričvrsti na drugi kraj katetera. Kateter se, uz pomoć hvataljke u desnoj ruci, uhvati 5 cm od vrha, a preostali kraj se postavi između 4 i 5 prsta desne ruke. Kod žena: razmaknu se velike i male usmine i identifikuje otvor uretre. Kod muškaraca: palcem i kažiprstom se uhvati glavić (ako nije obrezan povući prepucij unazad) i razvuče se otvor mokraćne cijevi. Polni organ se drži okomito, u položaju od 60 do 90 stepeni. Vrh katetera se uvlači u otvor mokraćne cijevi te dublje, uz pomoć hvataljke. Zamoli se pacijent da diše duboko i polako, radi opuštanja sfintera i sprječavanja spazma. U toku uvlačenja katetera može se naići na otpor – tada je potrebno zastati i malo sačekati, spustiti polni organ prema naprijed (na 45 stepeni). Nikad ne primjenjivati silu. Nakon toga gurnuti kakteter dublje, dok se ne pojavi urin. Ukupna dužina katetera koja prolazi kroz polni organ kod muškaraca je 20-25cm, a kod žena 3-5 cm. Na posebnoj cjevčici katetera ubrizgati najmanje 5 ml vode da se ispuni balon koji sprječava kateter da ispadne (preporučen količina vode je označena na kateteru). Ne napuhavati balon dok se ne pojavi urin iz katetera.
- Bronhoskopija i biopsija jetre
Bronhoskopija je direktno posmatranje dušnika i bronhija koja se vrši sa tankim i fleksibilnim instrumentom-bronhoskopom.Biopsija jetre je postupak kojim se uzima mali dio tkiva jetre. Uzorak tkiva jetre se šalje na patohistološku (PH) analizu. Sama biopsija traje nekoliko sekundi, ali cijela procedura sa pripremom traje oko 15 minuta.
- Njega bolesnika na samrti i postupak
Kod bolesnika na samrti provodi se terminalna njega, a ona je dio palijativne njege te je cilj da se postigne najbolji kvalitet života za pacijente sa neizlječivim bolestima koje ugrožavaju život i da se omogući pacijentu da dostojanstveno umre.Smrt konstatuje ljekar. Tek poslije toga medicinska sestra zbrinjava umrlog.Ako bolesnik umre u sobi gdje ima drugih bolesnika, oko kreveta stavljamo paravan, izvučemo jastuk, skinemo pokrivač, skinemo umrlog, nakit skidamo pred svjedocima i potpisujemo.Ako je imao rane po tijelu uredno ih previjemo i sve prirodne otvore zatvorimo tamponima vate.Donja vilica se fiksira poveskom preko tjemena.Očni kapci se zatvore. Na nožni palac umrlog se pričvrsti pokaznica-posmrtni karton sa imenom i prezimenom i podacima. Nakon toga, umrli se zavije u čist čaršaf i ostavi najmanje 2h da leži u krevetu a zatim se odnosi u mrtvačnicu. Sve stvari koje je bolesnik imao, kao i nakit skinut sa umrlog predaje se rodbini. Transport se vrši zatvorenim ili pokrivenim kolicima,, brzo, neprimjetno, nikada u vrijeme posjete. Porodicu bolesnika treba obavezno obavijestiti o smrti.
- Asepsa i antisepsa.
Asepsa je takav postupak kojim se isključuje svaka mogućnost vanjske infekcije i zagađenja rane, operativnog polja, instrumenata, zavoja i drugog pribora koji se upotrebljava pri operacijama i u liječenju rana. Antisepsa je takav postupak kojem je cilj suzbijanje infekcije i uništavanje mikroorganizama u ranama, na instrumentima i na svemu ostalom što dolazi u dodir s ranom.
- Sterilizacija-vrste
Sterilizacija je postupak kojim se potpuno uništavaju svi mikroorganizmi i njihove spore na instrumentima, operacijskom rublju i svim predmetima koji dolaze u dodir s ranom.
Sterilizacija suhom toplinom, Sterilizacija vodenom parom pod pritiskom (autoklaviranje), Sterilizacija plamenom. Kuhanjem, Formaldehidom,Sterilizacija jonizirajućim zrakama,UV zrakama, Plazma sterilizacija, Sterilizacija filtriranjem,
44.Preoperativna priprema
Preoperacijski period je vrijeme od odluke za operacijski zahvat do premještaja bolesnika u operacijsku salu. Pacijent se prima u bolnicu na dan operacije ili jedan do dva dana prije kako bi se mogao kvalitetno pripremiti. Svrha pripreme pacijenta za operaciju je osigurati mu najbolju moguću fizičku, psihološku, socijalnu i duhovnu spremnost za hirurški zahvat. Fizička priprema pacijenta obuhvaća pripremu za dijagnostičke pretrage, prehranu prilagođenu pacijentu, pripremu probavnog trakta te poučavanje o načinima sprečavanja postoperativnih komplikacija poput vježbi dubokog disanja, iskašljavanja, vježbi nogu i stopala te važnosti rane mobilizacije. Kod pacijenta se primjenjuju rutinske pretrage koje omogućuju ocjenu općeg zdravstvenog stanja nužne radi procjene sposobnosti pacijenta za anesteziju i kirurški zahvat, specijalne pretrage uvjetovane osnovnom bolesti zbog koje je indicirano operacijsko liječenje te pretrage uvjetovane stanjem i rizičnim faktorima za hirurški zahvat. Pacijenti kod kojih nisu prisutni rizični faktori za planirani hirurški zahvat mogu ambulantno obaviti pretrage te se tako pripremljeni primaju na odjel. Dan prije operacije zdravstvena njega je usmjerena na procjenjivanje zdravstvenog stanja pacijenta, kontrolu učinjenih pretraga, provođenje osobne higijene, pripremu operacijskog polja, probavnog trakta, primjenu propisanih lijekova te uputi pacijentu da nakon večere ne uzima hranu, a nakon ponoći ni tekućinu. Na dan operacijskog zahvata zdravstvena njega usmjerena je na pripremu pacijenta za operaciju. Medicinska sestra/tehničar će izmjeriti i kontrolirati vitalne znakove, provjeriti je li pacijent natašte, obaviti ili uputiti pacijenta na kupanje antiseptičnim sapunom, higijenu usne šupljine. Pacijent treba skinuti sav nakit, zubnu protezu, naočale i slično te obući odjeću za operacijsku salu, ako je potrebno staviti elastične čarape, isprazniti mokraćni mjehur. medicinska sestra vrši provjeru da li pacijet ima sve potrebne nalzae i da li je obavio sve potrebne dijagnostičke preglede.
- Postoperativna njega
Postoperativna zdravstvena njega počinje primanjem pacijenta u sobu za buđenje i traje do otpuštanja na kućnu njegu. Svrha postoperativne zdravstvene njege je što prije postići stanje u kojem će pacijent samostalno zadovoljavati svoje potrebe. U ranoj postoperativnoj fazi zdravstvena njega usmjerena je na održavanje dišnih putova, praćenje vitalnih znakova, pružanju udobnosti, smanjenju boli, prepoznavanju komplikacija, kontroli drenaže i drenažnog sadržaja, nazogastrične sonde te diureze. Nakon premještaja pacijenta na odjel hirurgije odjeljenske medicinske sestre/tehničari nastavljaju započetu postoperativnu zdravstvenu njegu. Pacijentu se osiguravaju povoljni mikroklimatski uvjeti u sobi, mirno okruženje, prati se njegovo ponašanje, pomaže mu se u orijentaciji nakon anestezije. Važno je kontrolirati zavoj na operacijskoj rani zbog potencijalnog krvarenja, kontrolirati drenažu operacijskog polja, mjeriti i bilježiti količinu i izgled drenažnog sadržaja. Primjenjivati i kontrolirati propisanu terapiju, poticati pacijenta na provođenje naučenih vježbi disanja, iskašljavanja, vježbi nogu. Voditi brigu o njezi usne šupljine, vlaženju sluznica, poticati pacijenta na mokrenje, upotrebu noćne posude, mjeriti diurezu. Zdravstvena njega operiranih pacijenata usmjerena je na prepoznavanje poslijeopracijskih poteškoća i komplikacija te njihovo umanjivanje i otklanjanje.
- Postoperacijske poteškoće
Postoperative poteškoće su mučnina i povraćanje, bol, žeđ, štucavica, poteškoće s nadutosti i zastojem te poteškoće s mokrenjem. Posljedica su djelovanja anestetika i lijekova, hirurškog zahvata, bolesnikove neaktivnosti, promjena u uzimanju tekućine i hrane.
- Postoperativne komplikacije
Postoperativne komplikacije mogu produžiti oporavak nakon operacije te mogu ugroziti uspješnost hirurškog zahvata. To su postoperativni šok, tromboza i tromboflebitis, respiratorne komplikacije, dekubitus i postoperativni parotitis. Komplikacije mogu biti opšte sistemske i lokalne, na mjestu operacije. Postoperativne komplikacije najpraktičnije je podjeliti u rane, koje se javljaju neposredno poslije operacije ili u toku 48 sati i tokom perioda zarastanja rane, i kasne, nastale 7—10 dana poslije operacije.Ove komplikacije nastaju tokom prvih sedam dana posle operacije. To su: povišena temperatura, promjena pulsa i pritiska, povraćanje, dilatacija želuca, štucanje, retencija mokraće, postoperativni cistitis, zastoj rada crijeva, šok, krvarenje, infekcija, glavobolja, psihičke promjene i plućne komplikacije, serom.
- Dijabetes melitu- komplikacije i terapija.
Dijabetes melitus je grupa metaboličkih bolesti koje se karakterišu hroničnom hiperglikemijom nastalom zbog defekta u sekreciji insulina ili defekta u njegovom dejstvu ili usljed postojanja oba ova poremećaja. Komplikacije: dijabetična retinopatija, nefropatija i neuropatija. Postoje 4 glavne etilološke kategorije dijebetesa i to su diabetes tip 1, tip 2, ostali specifični tipovi i gestacioni dijabetes.Terapija: Kada se dijetom i tjelovježbom ne postiže zadovoljavajuća regulacija glukoze u krvi započinje se liječenje oralnim antidijabeticima (tabletama). Oralni antidijabetici djeluju na više načina, te je zbog toga moguća i njihova kombinacija u cilju bolje regulacije šećerne bolesti. Inzulinom liječimo bolesnike koji boluju od šećerne bolesti tip 1, ali i u tipu 2. Trudnice sa šećernom bolešću moraju biti liječene inzulinom. Inzuline dijelimo na inzuline kratkog djelovanja (brz početak i kratko vrijeme djelovanja), inzuline dugog djelovanja (kasniji početak i ravnomjerno dugotrajno djelovanje od 16 do 24 sata,).
- Dijeta kao terapija kod dijabetesa.
U liječenju šećerne bolesti postoji pet osnovnih načela: 1. dijeta-uravnotežena prehrana, 2. tjelesna aktivnost, 3. edukacija bolesnika, 4. samokontrola glukoze u krvi i mokraći, 5. lijekovi za liječenje šećerne bolesti.Dijabetička dijeta ima ključnu ulogu u liječenju svih tipova šećerne bolesti.Prehrana mora biti raspoređena u 3 glavna obroka i 2-3 međuobroka, koji se ne smiju niti izostavljati, niti spajati. Pri odabiru namirnica, mora se postići da u ukupnom dnevnom unosu hrane 50-60% pripada ugljikohidratima, (i to namirnice koje ne uzrokuju nagle i dugotrajne skokove glukoze u krvi – mahunarke, neke vrste tjestenine, riže, dok se koncentrirani šećeri ne preporučuju), oko 30% masnoćama, (i to do 10% namirnicama bogatim zasićenim masnoćama – masnoće životinjskog porijekla: maslac, mast, mliječni proizvodi, jaja, meso – koji uzrokuju aterosklerozu, i oko 20% namirnica bogatih nezasićenim masnim kiselinama – masnoće biljnog porijekla – maslinovo, sojino, bundevino, kukuruzno ulje, margarin, bademi, lješnjaci, kikiriki – koji sadrže esencijalne masne kiseline, koje su neophodne za metabolizam), a 15-20% pripada bjelančevinama (životinjskog porijekla – meso, riba, mlijeko, jaja; ali i biljnog porijekla – grah, grašak, bob, soja, gljive).
- Položaji bolesnika u postelji
Položaji bolesnika u postelji može biti: aktivan, pasivan i prinudni.